ilerigel.com ankaratrnakliyat.com medyumlari.com otokiralamatr.com patliyoruz.com pcservistr.com sahimi.com marasescort.com ankaraaescort.com

Crtice iz povijesti free milf
cash loans
adult cartoons
easy money
gay porn
free dating sites uk

ODLUKE I DOKUMENTI

STATUT I POSLOVNIK

IPA SI-HR

 

 

 

IPA HU-HR

Crtice iz povijesti PDF Ispis E-mail

 

Današnji Podturen ime je dobio po tornju (turnu). Godine 1367. spominje se villa (selo) Tornu ili Torn, a 1458. judex de Twrnya (sudac od Turnja). Bogati plemić Kristoferus Fadan de Turan spominje se 1495. godine.

 

Druga povijesna vremena govore da je početkom 14. stoljeća u Međimurje došla grana poznate obitelji Hedervary-Pot. Navodno su osnovali naselje Poth-tornya (Podturen), a imali su mali zamak i u današnjoj Belici.

 

Tijekom 15. stoljeća Podturen se spominje kao kastrum Turnišće, zatim oppidum ili trgovišće. U rujnu 1601. godine u utvrdi Turnišće okupilo se 24 tisuće kršćanskih vojnika sa zadaćom da ponovno osvoje tvrđavu Kanižu koja je pala Turcima u ruke godinu dana prije. Godine 1644. grof Petar Zrinski otkupio je tvrđavu i selo Podturen od tadašnjeg zakupnika, grofa Adama Bathyanyja. Utvrdu Podturen upisao je u svoj zemljovid i glavni carski vojni inženjer Martin Stier. Godine 1708. razorile su je Rakoczyjeve čete koje su tada pustošile Međimurje. Trgovište Podturen spominje se 1693. godine.

 

Godine 1718. gotovo čitav Podturen je u vlasništvu Čakovečkog vlastelinstva. U mjestu je bilo 39 kućedomaćinstva, od toga 26 kmetova s četvrtinom ili osminom selišta, a ostali su bili želiri (stanari). Pokraj Čakovečkog vlastelinstva male su posjede imali i plemići obitelji Barić, a u drugoj polovici 18. stoljeća i plemenitaške obitelji Glavina i Kos-Hendri.

 

Da bi vlasti dobile pravi uvid u položaj podložnika nakon donošenja novih Urbara, u Međimurju je tijekom 1780. godine boravilo kraljevsko povjerenstvo koje je radilo ankete. Između ostalih, očuvana je anketa izrađena u Podturnu 2. svibnja 1780. godine. U njoj su sudjelovali stanovnici Podturna: Tomo Hranilović, Jakov Vrbanec, Martin Vojnović, Juraj Trstenjak, Tomo Šimunić, Josip Mučić i Josip Novak. Anketari su bili Josip pl. Vida i Ladislav pl. Bogdan, službenici Zaladske županije. Zapisnici u obliku pitanja i odgovora pisani su na hrvatskom i latinskom jeziku. Iza niza pitanja i odgovora vidljivo je kakvo je zapravo bilo stanje u odnosima podložnika i Čakovečkog vlastelinstva te kako se doista na međimurskom selu živjelo u drugoj polovici 18. stoljeća.

U Podturnu su svi kućegospodari bili kmetovi. Do 1768. godine, kada je donesen novi urbar, kmetovi nisu imali urbara, niti bilo kakav ugovor s Čakovečkim vlastelinstvom. Svu tlaku, voznu ili pješačku, obavljali su prema naredbi vlastelinskih službenika. Bez obzira na to kakvo je selište kmet u Podturnu držao, morao je odlaziti na tlaku prema potrebama vlastelinstva. Jednu rajnišku forintu i 34 krajcara plaćali su kmetovi kao redovitu daću te kao naturalno davanje jednog kopuna (pijetla). Kmetovi su vlastelinstvu davali i jednu drvenku zobi.

Stanovnici Podturna spomenuli su da imaju slijedeće pogodnosti: dobro napajalište za stoku i živinu blizu sela, drva za loženje i gradnju vozili su iz šume Dobrava bez ikakva plaćanja. Iako u podturnskom hataru nije bilo vinogradara, stanovnici su mogli zaraditi novac odlazeći na rad u vinograde preko Mure, osobito u Mađarsku. Stanovnici su napomenuli da imaju 18 mlinova blizu sela, a svatko tko želi može ispirati zlato iz Mure. Imali su i dobro mjesto za uzgoj pčela te dobre mogućnosti za razvoj te djelatnosti.

1786. godine Podturen je imao 116 kuća u kojima je živjelo 125 obitelji, odnosno 725 stanovnika (od toga 387 žena). U mjestu je bilo i 8 plemića, 7 obrtnika i trgovaca te 50 kmetova. Već 1828. godine Podturen je imao 130 kuća sa 965 stanovnika: 949 katolika i 16 židova.

U svojem djelu "Zemljopis pokrajinah Ilirskih", Zagreb 1843., Dragutin Seljan piše: "Podturen, nekada Turnišće, trgovište je smješteno usred Međimurja s drvenim mostom preko Mure. Ovdje je nekada bila glasovita tvrđava uništena u vrijeme Rakocijeva ustanka (početak 18. stoljeća). Još se vide golemi nasipi. Crkva je zidana u gotičkom stilu, a zvono nosi gotički natpis i urezanu godinu 1468. Ima vrlo ugodan zvuk. Ovdje se mnoge stare dragocjenosti iskapaju, ali se umjesto u Zagreb, šalju u muzej u Peštu. Međutim neke od tih dragocjenosti mogu se vidjeti kod tamošnjeg visokoučenog župnika i začasnog kanonika Stjepana Galovića."

U doba hrvatske administracije u Međimurju 1848. - 1861. popis stanovništva obavljen je 1857. godine. Podturen je pripadao kotaru i pošti u Čakovcu. Imao je 210 kuća i 1281 stanovnika. Svi su bili Hrvati, osim jednog Mađara i trojice nepoznate nacionalnosti. Osim troje Židova, svi su bili rimokatolici. U mjestu je radila škola s dva učitelja i 199 učenika i učenica.

 

Mađarsko ime Bottornya Podturen je dobio 1900. godine. Tada je imao 264 kuće i 1814 stanovnika. U mjestu je bilo 11 Židova, a svi ostali bili su rimokatolici. Bilo je čak 800 pismenih. Najviše stanovnika, 2629, Podturen je imao 1953. godine. Prema popisu stanovnika 2001. Podturen je imao 1506 stanovnika.

 

Prvi podaci o postojanju nekog oblika školske nastave u Podturnu zabilježeni su 1688. godine, kad je orguljaš poučavao nekoliko dječaka. Školska kuća, odnosno kuća orguljaša, sagrađena je 1693. godine. Još 1716. orguljaš je poučavao nekoliko dječaka i postojala je školska kuća, dok 1747. godine orguljaš Nikola Štefković, rodom iz Podturna, više ne poučava jer dječaci ne žele dolaziti u školu. Ni 1793. godine u Podturnu nije postojala škola. Orguljašku službu obavljao je Izidor pl. Barić, rodom iz Podturna. Zanimljivo je da nije znao svirati orgulje, a govorio je hrvatski, mađarski i latinski. Očito je da se negdje školovao, ali školu nije završio. Djecu nije poučavao čitanju ni pisanju.

 

Redovita školska nastava započela je 1822. godine. Kanonski vizitator piše da je škola otvorena brigom župnika, ali treba narod nagovarati da pošalje djecu u školu. Nakon propovijedi o odgoju djece broj se polaznika od 3 popeo na 46 dječaka i 9 djevojčica. Broj učenika znatno je povećan u doba hrvatske vlasti u Međimurju, od 1848. do 1861. godine. Podatak za 1857. godinu govori da je školu u Podturnu polazilo čak 180 učenika. Godine 1860. sagrađena je jednokatna školska zgrada. Školska zgrada je izgrađena na mjestu nekadašnje velike tvrđave. Današnja školska zgrada izgrađena je 1965. godine, a dograđena je i dobiva sportsku dvoranu 2009. godine.

 

Župa Sv. Martina u Podturnu spominje se 1334. godine u prvom poznatom popisu međimurskih župa. Godine 1501. župa Sv. Martina u Podturnu ima župnika Ambrozija i dva kapelana. U doba gospodstva Jurja IV. Zrinskog (1566.-1603.) protestantizam u Međimurju snažno se ukorijenio te je 1637. godine u Podturnu još djelovao protestantski (kalvinistički) propovjednik. Katolička crkva u Podturnu pretvorena je u kalvinističku. Tu je bila velika utvrda s puno vojnika. Prema vizitaciji iz 1693. godine, u Podturnu više nije bilo kalvinista već samo katolici.

 

Župna crkva Sv. Martina je jednobrodna barokizirana gotička građevina sa sakristijom uz južnu stranu gotičkog svetišta i zvonikom uz zapadno pročelje. Poligonalno gotičko svetište izvana podupiru četiri stupnjevana kontrafora. Na jednom od njih naslikane su, jedna povrh druge, dvije sunčane ure. Tri velika jednostavna gotička prozora unose mnogo svjetla u svetište osvođeno gotičkim križnim svodom. Barokno osvođena lađa crkve s pjevalištem na tri luka i dvije oble kolumne, zajedno sa sakristijom i zvonikom , prigrađeni su gotičkom svetištu koncem 18. stoljeća, točnije 1793. godine. Najzanimljiviji dio crkvene arhitekture u Podturnu je gotički osvođeni sanktuarij, osvođen križnim svodom što ga nosi deset oblih polustupića s konzolama koje se doimaju kao kapitelići. Svod sapinju tri zaglavna kamena s reljefnim peteročlanim ružama. Šest konzola ima biljne motive, a četiri poprsja anđela. U svetištu, na strani Evanđelja, nalazi se monumentalna gotička kustodija visoka 6 i pol metara. U doba reformacije pretvorena je u kalvinističku crkvu.

 

Uz barokoziranu gotičku crkvu Sv. Martina u Podturnu ističe se javno raspelo - Kalvarija. Tri kamena Križa s polikromiranim plastikama stoje u razmaku jedan do drugoga, u istoj crti na četverougaonim podnožjima. Vizitacija spominje Kalvariju već 17658. godine. Današnja Kalvarija potječe s početka 19. stoljeća. Na njezinom središnjem križu upisana je godina podignuća i godina obnove (oko 1806. - 2000.).

 

Pokraj Kalvarije je zanimljiv poklonac s kipom Sv. Florijana, izgrađen u obliku otvorene kapelčice. Podignut je 1822. godine. Na pokrajnjim stranama poklonac je u međuvremenu obzidan te su ugrađeni prozori. Sprijeda je postavljena niska drvena ograda. Na barokno profiliranom stupu nalazi se lik Sv. Florijana. Njegov lik se nalazi i u tavanskoj niši poklonca.

 

Župnička kurija potječe iz 1862. godine. Iz spisa kanonskih vizitacija može se pratiti stanje župničke kurije još od 1695. pa do 1862. godine. Drvenu kuriju podigao je 1695. godine župnik Brošić. Pouzdano se zna da je kurija 1750. godine popravljena, a iz 1779. godine sačuvan je njezin opširan opis. Bila je pokrivena šindrom, ulaz je bio s istočne strane, a prozori su bili okrenuti jugu. Na katu je imala dvije sobe i dvije sobice, a u prizemlju prostoriju za družinu, kuhinju i tri komore. Imala je i jednu odijeljenu kuhinju, također građenu od drveta. Ta je kurija ponovno popravljena 1815. godine. Pritom je bila pokrivena slamom, a kuhinja je dobila zidane stijene. Tek 1862. godine, u doba župnika Stjepana Molnara de Peterfalva, podignut je novi zidani župni dvor.

 

U Miklavcu je kapelica Sv. Trojstva podignuta 1804. godine. Kapelica Sv. Florijana u Novakovcu izgrađena je 1908. godine. Domoljubnim dobročinstvom Pište - Stjepana Bobičanca (Stiva Rydera) sagrađena je 1999. u Celinama lijepa kapelica Stjepana Kralja.

 

 

 


lazerepilastr.com satisegitmeni.com steeldoortr.com ucakbiletleri.asia kiralikjeneratorler.net kiralikminibustr.com drestetik.net estetikburun.asia implantdistr.com jeneratortr.com dilkurslari.asia> medyumlari.com>